Vruća limunada
Volim te kad pričaš u svom tom ludilu...
Nije postalo uobičajeno. Uvijek završi s patetikom u zraku. Osjećam da ću se raspuknuti, a na kraju mislim kako sam sebična i razmažena, nezahvalna i smješna.
Dočekam te ili ti dočekaš mene i onda nas svi gledaju jer smo sretni što se vidimo. Ljudi su nevjerovatno ljubomorna bića.
Zapamtila sam sve buseve, boje i vozače, ponekad su i putnici isti. Kolodvori su prljavi ali ih obožavam. Ponekad dođem ranije, jednostavno da sjedim i pušim. Osjećam se kao lik iz nekog dobrog romana.
Kofer baciš negdje uz ormar i onda me poljubiš. tako je uvijek. Volim hotelske sobe. Imam dojam da sam na nekom savršenom mjestu, daje mi osjećaj opuštenosti kako god izgledala.
Otvaram vino i bacam se na krevet. Palimo tv (uvijek). Lijepo je. Volim te slušati. Znaš reći nešto stvarno i opipljivo iako znamo da je okolo ludilo...
Oko nas su gumeni bomboni,čips,sok i voda. Uvijek mi bude loše.
Znam da danas odlazi. Imamo još par sati zajedno. Pretvram se da ćemo se vidjeti sutra i on se pretvara.
Gleda kroz prozor sobe, ja gledam u prozor iako ne vidim ništa. Znam da me gleda.
Neki novi klinci
Piljila sam u luster i puhala balone. Već drugu subotu sjedim doma. I dobro mi je, ne fali mi ništa, a nekad mi je bila totalna propast ostati doma subotom.
Nekad smo se znali zaletiti do Osijeka iz ovog Sela, čisto da vidimo što ima dalje. Ili smo jednostavno cjelu večer sjedili na toboganu i pili bambus i pivo, žicali cigarete jedni od drugih i pričali. Obavezno smo sa sobom nosili staru "kutiju" od kazetofona, pazite kazetofona! I puštali kasete koje smo presnimavali cijeli tjedan. Nirvana, Deftonsi, Korn i takve stvari. I mrzili smo svijet oko sebe. Sve one uglancane i ispeglane curice, nabildane mrge ili jednostavno sve starije ljude koji nisu "shvaćali" stvari. Razgovori su se vrtili oko škole, besmisla ovog života u Selu ili tipova koji su znali doći k nama, tipova koji su "shvaćali".
Oni su često znali donijeti bombone ili nešto jače za pušiti. Bili smo jedna mala grupica sazidana u parkiću kod tobogana i svi smo mi "shvaćali"!
Jednu subotu smo se ponovno okupili Kiki, Veronika, Nika, Niveska i još neke cure koje su bile s nama gotovo svaku subotu. Iz "kutije" je svirala Nirvana a mi smo naravno znali sve riječi-od a do ž.
Aleks je došao sa svojm ekipicom. Sjeo je do mene i zajedno smo sve shvaćali. Bilo je totalno kul!
Zapalio je i pružio mi smotuljak koji je meni predstavljao ništa, ja sam mu pružila pivo. Nismo pričali gotovo ništa, cmakali smo se i grlili ali naravno- shvaćali smo! Poslije par mjeseci neki su od njih završili u zatvoru, neke cure su se uglancale i bile sve ono što su mrzile, a ja sam krenula s faksom.
Više nismo s njima, nitko više nije u kontaktu ni sa kim. Razbježali su se. A ja još danas vidim Aleksa i njegovu ekipicu kako "shvaćaju" stvari s nekim novim klinkama.
Kako je lepo biti glup
Gasila sam već treću cigaretu u pepeljaru ljubičasti slon. Kava je bila nikakva, ja sam bila nikakva. Mjesec dana sam "dudila" nad knjigom da bi na kraju pala ko kruška. Lako je sada reći da mrzim fax. Mrzim fax.
Sve je bilo legalno, nisam prepisivala, bez šverca, bez veza i vezica, baš bezveze rekoh sama sebi.
Što je bez veze? Ma to što imamo gradonačelnika koji je na tom istom faxu završio prepisivačinom a glup je ko kurac.
Gasila sam već četvrti za redom bijeli wallter kupljen na crno, rađe bih ja rekla bijelo. Srkutala sam kavu i mrzila svijet oko sebe. Lako je mrziti sve i upadati u naširoke i nadugačke rasprave kad je takva situacija.
Iznojila sam se na onoj prokletoj stolici da bih dala uvijet i uživala u ljetnim radostima,a ono trud otišao k vragu, a ja u pakao ponovnog štrebanja. Rekoh sama sebi baš glupo. Zašto? Ma zato što se netko trudi i pije aspirine i litre vode i ne ide nikuda i čita i na kraju se uživi u sve to da bi ga netko zajebao, a netko drugi ima lovušu ili tatu branitelja.
Heh, baš je lepo biti glup, a mi ostali smo u totalnom shitu!
Nedefinirana priča
Prilično sam nedefinirana osoba. Ima to veze s mojom dobrom voljom da se prilagodim. Evo recimo želim se prilagoditi prijateljima. Fleksibilna sam i mogu napraviti kompromis kada treba.
Jedna situacija zahtjeva ulaganje u telefonski račun i kompromis da se ja pretvorim u veliko uho. Nazove me prijateljica ili kaže da ja nju nazovem i onda postanem uho od 168cm. Nema to uho usta ili ruke da može spustiti slušalicu, ma nikako. Uho sjedi na stoličici u hodniku sa priljepljenom slušalicom.
-Jučer sam izašla van... haha...pili smo...haha...upoznala sam...haha.-
Ove točkice znače da sam otšetala po sok, otišla na wc, pojela jabuku. Znači situacija ne zahtjeva moju punu pozornost. Volim praviti kompromise!
Kako sam preživjela
Nisam još navikla na učenje tokom ovako nesnosnih vrućina, nedajbože jurenje po gradskim ulicama, hvatanje buseva, kupovanje karte, guranje u redovima, ljubaznost teta u referadi, sendviči i sokovi u kantini, toliko jebeno puno odraslih faca, te nadobudni profesori, uzrujani studenti bla bla bla.
Nonšalantno sam se vukla do fakulteta da bih prijavila par ispita za sedmi mjesec. Dva,tri, mačji kašalj. Kupim fino dvije prijavnice i onaka uspuhana naškrabam po njima neke datume, brojeve, pa potpis i sve to odnesem tetama u referadi.
"Ne valja!"
"?"
"Krivo si napisala ime predmeta"
"?"
"Moraš po novu prijavnicu dolje"
Napokon mi dune u glavu da sam izokrenula i deformirala naziv predmeta koji prijavljujem. Shvaćajući polako tragediju toga događaja dođe mi u glavu: ako kupim prijavnicu za 50lp neću imati za perec (a jako sam gladna), niti za sok (kako preživjeti bez tekućine pitam ja vas!)
Panično pogledam tetu: "Pa jel ne mogu samo ispraviti naziv"
Ona me začuđeno gledala: "Pa šta ti je toliki problem otići ponovno po prijavnicu?"
Ljudi su se sad već počeli okreteti. Bijesno sam se okrenula, nabila u vrata i istrčala van. Kupila si perec i sok te otišla doma!
CRYBABY JERKINS
Sjedim i pušim. Ništa drugo mi ne preostaje u ovo usrano popodne. Iskoristila sam taj mali odmor od knjige zaljevajući malo psa, malo sebe vodom iz bunara. Ne baš luda zabava, ali drugo mi ne preostaje.
Zapravo sam iznervirana faksom, ljubomorna na prijatelje, ljuta na sebe jer sam ljubomorna, ogorčena i isfrustrirana. Pomalo kuhana i pečena, uskoro ću postati ražnjić na drvenom štapiću. Hvala na pažnji!
Nego, gledam ja danas TV. Kako sam se prilično zalijepila za fotelju, dok kraj mene radi ventilator a ja izigravam starog pivopiju koji je došao s bauštele, gledam čak i reklame. Onu živcirajuću glazbicu i tako dalje. Vrte se vrte kad ono klinac s tatom pod rukom prolazi pored kompjutera kojeg bacaju i poviče: Tata, takav imamo i mi, ili šta god je već rekao i ova dvojica smetlara ga počnu ismijavati.
Drago mi je što si svi možemo priuštiti takve stvari. Oni koji ih nemaju-izopćenje!!
Sjećam se kada su još bili oni tamagočiji, one igračkice koje hraniš i štatijaznam. E pa, ja nisam imala takvo nešto, pa sam bila izložena ruglu. E to me naučilo da sada, čim se pojavi neka nova stvar, moram odmah pohitati da je kupim. Diži kredit, bankrotiraj, zadužuj se- taj kompjuter je moj!
